Savez komunista Jugoslavije

Savez komunista Jugoslavije (akr. SKJ), vladajuća polit. organizacija u jednostranačkom sustavu socijalist. Jugoslavije 1952–90. Proizašao je iz KP Jugoslavije (KPJ), osn. 1919. u Beogradu, pod nazivom Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista); za njezina predsj. izabran je Sima Marković, a za sekretara Filip Filipović; na partijskom kongresu u Vukovaru 1920. usvojen je naziv KPJ (u Zagrebu je 1919. osn. Savez komunističke omladine Jugoslavije – SKOJ). Na izborima 1920. KPJ postaje parlamentarna stranka (treća po snazi), no vlasti je ubrzo zabranjuju (1920–21) te ona započinje ilegalno djelovanje; broj članova opao je s o. 65 000 (1920) na o. 1000 (1924), a vodstvo se podijelilo na suparničke frakcije. U prvoj pol. 1930-ih KPJ se organizacijski obnavlja; odlukom Kominterne 1932. za sekretara CK KPJ postavljen je Milan Gorkić (pr. imenom Josip Čižinski). Od sred. 1930-ih KPJ potiče osnivanje nacionalnih komun. partija (Hrvatske, Slovenije i dr.). 1937. na čelo KPJ dolazi J. Broz Tito. U II. svj. r. KPJ organizira antifaš. borbu i potiče stvaranje novih državotvornih tijela (AVNOJ, ZAVNOH i dr.). Nakon rata uspostavlja jednopartijsku vladavinu, koju nastavlja pod nazivom SKJ (od 1952). Na komun. ideološkoj osnovi provodi se nacionalizacija, razvija se drž. centralizam, a od 1960-ih sustav radničkoga samoupravljanja. Polit. se osuđuju liberalističke i nacionalističke tendencije kao prijetnja vladavini SKJ i drž. jedinstvu. Nakon smrti J. Broza Tita (1980) jača suparništvo republičkih organizacija SK u sastavu SKJ (posebno srbijanskoga SK protiv slovenskoga i hrvatskoga), koje je 1990. ubrzalo njegov raspad.