Nestorijanska crkva

Nestorijanska crkva, istočnokršć. samostalna crkva; osnovali su je sljedbenici Nestorijeva učenja (nestorijanci), koji su se 431, protjerani iz Bizanta, nastanili u Perziji i Siriji; neovisna otkako je u 5. st. postala drž. crkvom Perzije; u doba tolerantne islamske vladavine proširila se do Indije, Tibeta, Kine i Jave, s najvećim procvatom u 12. st.; od 13. st. počinje slabiti zbog Timurovih progona i pošto su Turci i Mongoli prešli na islam; u ekumenskim nastojanjima Rima jedan dio nestorijanaca ujedinio se s Rimom (1553; Kaldejska katolička crkva). N. su kulturnopovijesno značajni jer su na sirski i arapski jezik preveli mnogobrojna filoz. i znanstvena djela ant. Grčke, koja su se tijekom sr. vijeka ponovno pojavila na Zapadu posredstvom Arapa. N. c. danas ima o. 200 000 pripadnika u Iranu, Iraku, Siriji, Armeniji, Azerbajdžanu, Turskoj i SAD-u (patrijarhovo je sjedište u San Franciscu).