Kotromanići

Kotromanići, vladarska dinastija u srednjovj. Bosni (1250–1463); pripadali su joj: ban Prijezda I. (o. 1250–87), rođak i nasljednik bana Mateja Ninoslava, potom njegovi sinovi Prijezda II. (1287 – o. 1290) i Stjepan I. Kotromanić, zvan Kotroman (1287 – prije 1314), čiji se potomci po njemu zovu Kotromanići. Za njegova sina Stjepana II. (1322–53) popravilo se opće stanje u Bosni, koja se teritorijalno proširila i dobila izlaz na more. Njega je naslijedio sinovac Tvrtko I. (ban 1353–77; kralj 1377–91), najistaknutiji član dinastije. Za njegova brata Stjepana Dabiše (1391–95) vlast je praktički u rukama velikaša, koji otad biraju i smjenjuju vladare. Nakon vladavine njegove udovice Jelene Grube (1395–98) na vlasti su Stjepan Ostoja (1398–1404. i 1409–18), Tvrtko II. (1404–09. i 1421–43), Stjepan Ostojić (1418–21) i Stjepan Tomaš (1443–61). Bos. su prijestolje često nasljeđivali najbliži krvni srodnici, jer prethodnici na prijestolju nisu imali muškoga potomka. Loza Kotromanića utrnula je s padom Bosne pod Osmanlije i pogubljenjem posljednjega Kotromanića, Stjepana Tomaševića (1463), dok je kraljev mlađi brat Sigismund (Žigmund) prešao na islam. Stariji su povjesničari držali da su K. germ. podrijetla, ali danas prevladava mišljenje da su u Bosni autohtoni.