Kongo, Demokratska Republika

Kongo, Demokratska Republika (DR Kongo), država u ekvatorskoj Africi; uskim pojasom na ušću rijeke Kongo dopire do Atlantskoga oceana; 2 344 858 km², 64 257 000 st. Gl. grad Kinshasa; veći gradovi Lubumbashi, Mbuji-Mayi, Kisangani, Kolwezi, Kananga, Likasi. Sastoji se od zavale rijeke Konga, koja je okružena visokim ravnjacima, te od planinskoga područja na I (Ruwenzori). Klima ekvatorska na S, tropska na J. Količina oborina na I i J 1000 mm, u sr. i SZ dijelu više od 1500 mm. Rijeke: Kongo (Zaïre), Kasai, Ubangi. Jezera: Kivu, Tumba, Mai-Ndombe, dio Albertova, Edwardova i jezera Tanganyike, Mweru. Zavala Konga pod tropskim kišnim šumama, uz pritoke Konga galerijske šume; na Z, S i u jezerskome području stepe. Najmnogobrojniji su stanovnici iz naroda Luba, Kongo, Mongo, potom Ruanda, Azande, Ngali i Bangi. Službeni jezik francuski; razgovorni jezici: svahilski, kiluba (čiluba), lingala i kongo. Tri sveučilišta. Poljoprivreda (sirak, kukuruz, manioka, batate, banane, kikiriki, riža, uljna palma, pamuk, kava, kaučukovac, kakaovac, čaj, duhan), stočarstvo (koze, goveda, ovce). Šume (o. 75% ukupne površine) daju kvalitetno tvrdo drvo. Shaba, JI dio zemlje, među najbogatijim je rudarskim krajevima svijeta. Iskorištavaju se ležišta ruda bakra, kobalta, cinka, kositra, srebra, mangana, kadmija, germanija, uranija, ugljena, dijamanata (o. 20% svj. proizvodnje). Duljina unutarnjih plovnih putova (Kongo i pritoci) 14 500 km. Morske luke: Boma i Matadi. Međunar. zračne luke: Kinshasa, Lubumbashi i dr. – Prvi stanovnici toga područja bili su Pigmeji, koje su poslije potisnula plemena Bantu i osnovala mnogobrojne drž. tvorevine: kraljevstvo Kongo u donjem toku rijeke Konga (14–19. st.), kraljevstvo Luba u JI DR Kongu (16–19. st.), kraljevstvo Kuba u unutrašnjosti DR Konga (oko 1600–1910), kraljevstvo Lunda u Z DR Kongu i SI Angoli (16. st. – 1898) te kraljevstvo Kazembe u sr. dijelu DR Konga (oko 1740–1910). Od druge pol. 19. st. jačao je eur. pritisak na te države. Na Berlinskoj konferenciji (1884–85) posjed belg. kralja Leopolda II., Međunarodna udruga za Kongo, proglašen je 1885. Neovisnom Državom Kongo pod njegovim suverenitetom; pod polit. pritiskom Leopold II. bio je 1908. prisiljen ustupiti je belg. državi kao koloniju (Belgijski Kongo). 1960. stječe neovisnost; predsj. je postao Joseph Kasavubu, a premijer P. Lumumba. Njihovo suprotstavljanje i pokušaj odcjepljenja Katange (1960–63) pod vodstvom Moisea Čombea (Moïse K. Tschombé) vodilo je drž. nestabilnosti. 1965. vlast je preuzeo pukovnik Joseph-Désiré Mobutu (uspostavlja autoritarni režim i vlada do 1997). 1967. proglašen je DR Kongo; 1971. preimenovan je u Zair. Poč. 1990-ih nastupila je teška ekon. i polit. kriza, stabilnost narušava i građ. rat u Ruandi, a snažnije djeluje nekoliko pobunjeničkih pokreta. 1997. pobunjeničke snage zauzimaju Kinshasu, predsj. je postao Laurent Désiré Kabila, a Zair je preimenovan u DR Kongo. Suparništvo više voj.-polit. pokreta, podupiranih iz pojedinih susjednih i dr. zemalja, izazvalo je nove sukobe; 1999. započela je mirovna operacija UN-a. Kabila je ubijen 2001, a za predsj. je postavljen njegov sin Joseph Kabila. Poč. 2000-ih K. je ostao polit. nestabilan (br. poginulih i umrlih od ratnih posljedica 1998–2006. procjenjuje se na 4 mil.); vladine snage ne nadziru znatne dijelove pograničja u I Kongu (posebno je nesigurna pokrajina Nord--Kivu u kojoj oružano djeluju Demokratske snage za oslobođenje Ruande). Kabila je reizabran 2006. i 2011; u sukobima s oporbenim snagama 2007. više je stotina poginulih. 2008–10. nastavljene su borbe s pobunjeničkim pokretima (pojedini pristaju na primirje).