Južnoafrička Republika

Južnoafrička Republika, država u J Africi; 1 219 090 km², 48 687 000 st. Gl. grad Pretoria (sjedište vlade); veći gradovi: Johannesburg, Durban, Cape Town (sjedište parlamenta), Bloemfontein (sjedište sudbene vlasti). Pretežito visoki ravnjak; na I je gorje Drakensberg, na Z polupustinja i pustinja. Većim dijelom u umjerenom i suptropskom pojasu. Gl. rijeka Oranje. Stanovnici: crnci (76%), bijelci (13%) i dr. Sveuč.: Cape Town, Durban, Pretoria, Johannesburg. Poljodjelstvo (žitarice, batate, šećerna trska, duhan, kikiriki, pamuk, kenaf, sisal), stočarstvo (ovce: merino i karakul), ribarstvo; šumarstvo. Po proizvodnji zlata i dijamanata (rudnici Kimberley, Pretoria, Jagersfontein, Koffifontein) među prvima u svijetu. Ležišta ugljena, uranija, bakrene i željezne rude, platine, antimona, volframa. Crna i obojena metalurgija, kem., automobilska, tekst., prehr. ind., ind. sintetičkih vlakna, cementa, papira. Gl. luke: Cape Town, Durban, Port Elizabeth, Richards Bay, Saldanha Bay, East London. Međunar. zračne luke Johannesburg, Pretoria, Durban, East London, Cape Town. Pripadaju joj otoci Prince Edward i Marion u Indijskom oceanu. Tragovi naselja iz paleolitika. Kad je Portugalac B. Dias oplovio (1487) Rt dobre nade, zemlja je bila naseljena Bušmanima i Hotentotima. 1652. Nizozemci osnivaju naselje na području Kaapa; potiskuju domorodce u unutrašnjost i iskorištavaju robovski rad na svojima posjedima. Britanci zauzimaju koloniju Kaap 1806, a 1835. ukidaju ropstvo. Buri (Nizozemci) sele u unutrašnjost te, svladavši pleme Zulu (1838), osnivaju Natal, Transvaal i Oranje. Britanci su anektirali Natal 1843. Pokušaj da anektiraju Transvaal doveo je do rata s Burima 1880–81, u kojemu su Britanci poraženi. U Drugom burskom ratu (1899–1902) Buri su pobijeđeni, Transvaal i Oranje pretvoreni u brit. kolonije (1902), a zatim spojeni s provincijama Kaapom i Natalom u Južnoafrički Savez (1910) sa statusom dominiona. Južnoafrički Savez sudjeluje na strani Antante u I. svj. r. (1920. dobiva bivšu njem. Jugozapadnu Afriku kao mandatno područje), a u II. svj. r. na strani Britanije. Od 1948. vlast je imala Nacionalna stranka koja je učvrstila rasistički režim i provodila apartheid. U borbi za crnačka prava i demokratizaciju vodeći postaje Afrički nacionalni kongres (ANC), koji je zagovarao nenasilne oblike otpora (1950. opći je štrajk). 1960. vlasti su silom ugušile crnački prosvjed u Sharpevilleu te zabranile ANC i njemu bliske organizacije. Nakon međunar. polit. osuda Južnoafrički Savez povlači se iz Commonwealtha i 1961. proglašava Južnoafričku Republiku (JAR). Poč. 1960-ih ANC pokreće oružani otpor; jedan od njegovih vođa N. Mandela 1964. osuđen je na doživotni zatvor. Politiku apartheida nastavili su premijeri B. J. Vorster (1966–78) i P. W. Botha (1978–84; predsj. 1984–89). 1966. UN ukida južnoafrički mandat nad Jugozapadnom Afrikom (od 1990. Namibija), a JAR nastavlja s njenom okupacijom. 1970-ih i 1980-ih voj. djeluje protiv crnačkih oslobodilačkih pokreta u Angoli, Lesotu, Mozambiku, Zambiji i dr. 1976. u Sowetu je ubijeno o. 300 crnačkih prosvjednika; u nemirima koji su slijedili ubijenih je bilo više od 1000 (1977. ubijen je S. B. Biko). Od 1977. učestalije su gerilske akcije voj. krila ANC-a. 1983. ograničene su reforme; oporbene organizacije stvaraju Ujedinjenu demokratsku frontu; protiv apartheida djeluje i anglikanski biskup D. M. Tutu. Sred. 1980-ih ponovo su masovne crnačke pobune (u njima je 1970-ih i 1980-ih više od 20 000 ubijenih). Demokratizaciju pokreće predsj. F. W. de Klerk (1989–94); 1990. legaliziran je ANC, a njegov vođa N. Mandela oslobođen. 1991. ukinuti su rasno diskriminirajući zakoni; 1993. dogovoreno je stvaranje prijelazne vlasti. Razdoblje demokratizacije obilježeno je i sukobima suprotstavljenih crnačkih pokreta (1990–94. poginulih je više od 10 000). ANC pobjeđuje na prvim slobodnim izborima 1994 (ponovo 1999, 2004. i 2009), a N. Mandela postaje predsj. U pregovorima o novom ustavu (donesenom 1996) ANC se protivio autonomističkim težnjama pojedinih crnačkih plemenskih vođa, kao i radikalnim zahtjevima bjelačkih organizacija za stvaranjem vlastite države. Predsj. 1999–2008. bio je T. M. Mbeki, a od 2009. je Jacob Zuma (vođa ANC-a od kraja 2007).