Hrvatska seljačka stranka

Hrvatska seljačka stranka (akr. HSS), hrv. polit. stranka; osnovali su je 1904. braća A. i S. Radić pod imenom Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS), a na čelu joj je do 1928. bio S. Radić. Zalagala se za bolji društv. položaj seljaštva, federalističko pre­uređenje Monarhije i hrv. pravo na BiH. 1918. HPSS sudjeluje u osnivanju Države Slovenaca, Hrvata i Srba i protivi se ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom bez prethodnoga dogovora o položaju Hrvatske; nakon stvaranja Kraljevine SHS (1918) S. Radić je bio zatvoren (1919–20). Na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. HPSS dobiva više glasova nego sve druge hrv. stranke zajedno i mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS). Na izborima 1925. HRSS se potvrdila kao najjača hrv. stranka, potom priznaje Vidovdanski ustav i dinastiju Karađorđevića te mijenja naziv u Hrvatska seljačka stranka (HSS). 1925–27. sudjeluje u koalicijskoj vladi sa srp. Radikalnom strankom, potom se u oporbi protivi centralističkoj politici i zagovara federalizam. Na njezine zastupnike u beogradskoj Skupštini izvršen je 1928. atentat (S. Radić umro je od posljedica ranjavanja). Vodstvo HSS potom je preuzeo V. Maček. Uvođenjem apsolutističkoga režima 1929. djelovanje HSSa bilo je zabranjeno. Nakon izbora 1935. HSS počinje suradnju sa srp. oporbom i dijalog s režimom. Nakon sporazuma Cvetković–Maček (1939), kojim je stvorena Banovina Hrvatska, članovi HSS ušli su u vladu. Za II. svj. rata HSS se raspao, dio članova pristupio je ustašama, drugi dio antifaš. pokretu, a glavnina se pasivizirala. Nakon rata 1945. lijevo krilo HSSa kratkotrajno je djelovalo do uvođenja jednostranačkoga komun. sustava. U inozemstvu stranka je održana (pod vodstvom V. Mačeka), a u Hrvatskoj se obnavlja s polit. demokratizacijom. Poč. 1990ih u Hrvatskoj je djelovalo više stranaka s programom HSSa; ujedinjuju se 1991. pod vodstvom Drage Stipca (1993. HSS je obnovljen u BiH). 1994–2005. predsj. stranke je Zlatko Tomčić, 2005–11. Josip Friščić, a od 2012. Branko Hrg.