Alžir

Alžir, država u SZ Africi; 2 381 741 km², 34 459 729 st. Gl. grad Alžir. Uz Sredozemno more gorje Tell ili Mali Atlas (najviši vrh Djurdjura, 2306 m), a na J rubu Alžirskoga visočja Saharski Atlas (Jebel Aurès, 2328 m); u saharskom dijelu A. je planinski masiv Ahaggar (Tahat 2918 m). Klima u primorju sredozemna, u unutrašnjosti kontinentalna. Rijeke većinom bujice (vadi), najveće: Tafna, Sig, Chéliff, Medjerda. Jezera su slana: Šot elHodna, Šot elMelrhir i dr. U primorju mediteranske kulture, na visočju šume hrasta plutnjaka i cedra, u stepi halfatrava. Stanovnici: Arapi, Berberi, Francuzi. Poljodjelstvo: pšenica, ječam, riža, zob, vinova loza, masline, datulje i dr. Stočarstvo, ribarstvo (morsko). Rudarstvo: nafta, prirodni plin, željezna ruda, fosfati, cinkove, manganove, olovne i dr. rude. Gl. luke: Alžir, Arzew, Oran (Ouahran), Annaba, Skikda. Međunar. zračne luke: Alžir, Oran, Qacentina, Annaba, Tlemcen, Hassi Messaoud. – Nastavali ga berberski Numiđani (5000. pr. Kr.). Feničani koloniziraju primorje od 12. st. pr. Kr. Jaka numidijska kraljevina pod Masinisom, rim. saveznikom u borbi protiv Kartažana. Od 46. pr. Kr. rim. kolonija (Africa Nova); od 395. pod Bizantom, 429–533. pod Vandalima i ponovno pod Bizantom do potkraj 7. st., kada su zemlju pokorili Arapi koji postaju većinsko stanovništvo. Arap. države Zirida i Hamadida (10–12. st.), Almoravida i Almohada (11–13. st.). Od 1518. zavladali su Osmanlije. Alž. vladari (1600–1830) priznavali su samo nominalno vlast sultana. Francuzi su u prodorima 1830–47. osvojili A., koji je 1848. proglašen franc. teritorijem. Od 1954. borbu za neovisnost vodila je Alžirska fronta nac. oslobođenja (AFLN); 1958. osnovala je privremenu vladu. Nakon sporazuma s Francuskom u Evianu (1962) A. je proglasio neovisnost 1962 (u ratu 1954–62. na alžirskoj strani bilo je oko 150 000 poginulih, a na francuskoj oko 20 000). Za predsj. republike izabran je A. Ben Bella. Drž. udarom 1965. vlast preuzima H. Bumedijen. 1976. sukob s Marokom zbog Zapadne Sahare. Nakon smrti H. Bumedijena (1978), novi predsj. Š. Bendžedid poduzima reforme (od kraja 1980ih) radi ekon. i polit. liberalizacije. Na prvim slobodnim izborima potkraj 1991. pobijedila je fundamentalistička Islamska fronta spasa (FIS); izbori su ubrzo poništeni, a FIS zabranjen (pokreće oružanu borbu). Poč. 1992. Bendžedid podnosi ostavku a vlast preuzima peteročlana hunta (uvodi izvanredno stanje). 1990ih oružana pobuna više islamističkih skupina i građ. rat (okončan 2002). Liamine Zeroual bio je predsj. 1994–99, a potom je za predsj. izabran A. Bouteflika (pokušava uspostaviti nac. pomirenje i amnestiju; reizabran je 2004). Sukobi s pojedinim islamističkim skupinama nastavljeni su i poč. 2000ih (1991–2002. poginulih je oko 150 000).