četnici

četnici. ① Oni koji su u četi, koji četuju; hajduci, panduri, oružani općinski sluge. ② Pripadnici srp. vojnopolit. pokreta, zasnovanoga na nacionalizmu i velikodržavlju. Začetke ima u srp. pobunjeničkim četama protiv osman. vlasti u Makedoniji (u drugoj polovici 19. st.); uoči I. svj. r. četnički odredi stvoreni su u sastavu srp. vojske. U južnosl. državi (1918–41), četničke udruge podupiru srpsku premoć i monarhiju Karađorđevića. Za II. svj. r. četničke vojne postrojbe imaju oko 100 000 ljudi (»Jugoslovenska vojska u otadžbini«); pod vodstvom su D. Mihailovića (do 1943. imaju brit. potporu); uglavnom surađuju s okupatorskim vojskama protiv partizanskih snaga te provode likvidacije nesrpskoga pučanstva. Vojno su poraženi 1945 (u Srbiji su 2004. rehabilitirani). Od kraja 1980ih, četnička ideologija oživljava u Srbiji; prihvaća je dio polit. stranaka i paravojne skupine, koje u prvoj polovici 1990ih ratuju u Hrvatskoj i u BiH.