Češka

Češka, država u sr. Europi; 78 866 km², 10 234 000 st. Gl. grad Prag (Praha). Veći gradovi: Brno, Ostrava, Plzeň. Sastoji se od Češke zavale na Z i Moravske zavale na I. Češ. zavalu okružuju stara kristalična gorja Šumava, Češka šuma, Rudna gora i Sudeti s najvišim vrhom Sněžka (1602 m). Od Moravske zavale dijeli je Češkomoravska uzvisina (do 837 m). Na krajnjem I su Karpati. Klima je kontinentalna. Rijeke pripadaju porječju Labe (Vltava, Berounka, Ohře), Dunava (Morava) i Odre. Šume u područjima s više od 700 mm padalina. Stanovnici su Česi (90,4%), Slovaci, Romi. Sveuč. u Pragu, Brnu i Olomoucu. Uzgaja se pšenica, raž, zob, kukuruz, šećerna repa, hmelj; voćarstvo, vinogradarstvo. Stočarstvo: goveda, svinje, ovce. Ležišta kamenoga ugljena i lignita, uranove rude, grafita, antimona, kaolina. Tekst. ind., crna i obojena metalurgija (željezo, čelik, olovo, cink), strojogradnja, elektrotehn., automobilska, kem., prehr. ind., pivarstvo, proizvodnja stakla, porculana, keramike, glazb. instrumenata. Riječni promet odvija se na Vltavi (pristanište Prag), Labi (Ústí nad Labem, Děčín) i Odri. Gl. zračne luke: Prag (Ruzyně), Brno (Cernovice), Ostrava. – Područje Č. naselili su u 5. st. pr. Kr. keltski Boji; u 1. st. osvojili germ. Markomani, a u 6–7. st. Slaveni. Nakon Samove smrti Č. priznaje vlast Avara, Franaka i Nijemaca do 843. Češ. državu utemeljili su u 10. st. Přemyslovići koji su vladali od 8. do 13. st. i povremeno priznavali vrhovnu vlast njem. kraljeva. Kneževina je krajem 11. st. postala kraljevstvom (nasljednim od 1198). Přemysloviće je naslijedila loza Luksemburgovaca (1306–1437). Vjerska reforma Jana Husa u 15. st. izazvala je polit. krizu i dugotrajne sukobe između katolika i protestanata, Čeha i Nijemaca. Habsburgovci su 1526. postali kraljevima Č. i sve do 1918. suzbijali protestantizam i germanizirali zemlju. U 16. i 17. st. Č. gubi autonomiju, koja i formalno prestaje nakon poraza protestanata na Bijeloj gori (Bílá hora) 1620. Nasuprot germanizaciji jača češ. nac. pokret u 19. st.; kult. i nac. obnova razmahala se os. nakon 1815. Osim ideje austroslavizma (češ. autonomija unutar AustroUg. Monarhije), u drugoj pol. 19. st. razvija se i ideja o neovisnoj češ. državi. Ojačana u I. svj. r. češ. opozicija u Monarhiji dovela je do stvaranja Čehoslovačke Republike 1918. S njezinim sporazumnim raspadom 1993. Č. postaje neovisna; 1993–2003. predsj. je bio V. Havel. 1999. Č. je primljena u NATO, a 2004. u Europsku uniju. Od 2003. predsj. je V. Klaus (reizabran je 2008).